glagol (koristi se s objektom), de·served, de·serv·ing. zaslužiti, biti kvalificiran za, ili imati pravo na to (nagrada, pomoć, kazna itd.) zbog djela, kvaliteta ili situacije: zaslužiti progon; zaslužiti dobročinstvo; teorija koja zaslužuje razmatranje. glagol (koristi se bez objekta), zaslužio, zaslužio.
Je li zasluženost riječ?
pril. Zasluženo ili zarađeno: bogato zaslužena kazna.
Što znači zasluga?
1: imati dobre kvalitete koje zaslužuju pohvalu, podršku, itd.: zaslužne, dostojne nagrađivanja stipendije zaslužnih radnika za zaslužne studente.
Što znači nedovoljno korištenje?
: ne zaslužuje: kao npr. a: nedostatak zasluga: nije vrijedan hvale, pomoći, pažnje, itd.
Što je nezasluženi siromah?
staromodno.: siromašni ljudi za koje se smatra da imaju loš moralni karakter i ne zaslužuju da im se pomogne.