Terapeutsko kloniranje, također poznato kao nuklearni prijenos somatskih stanica, može se koristiti za liječenje Parkinsonove bolesti kod miševa. Po prvi put, istraživači su pokazali da se terapijsko kloniranje ili SCNT uspješno koristi za liječenje bolesti kod istih subjekata od kojih su izvedene početne stanice.
Koja je stopa uspješnosti terapijskog kloniranja?
Terapeutsko kloniranje prema Davoru Solteru također možda neće biti pod utjecajem niske učinkovitosti kloniranja jer ova tehnika ne zahtijeva embrij nuklearnog prijenosa da bi se razvio u odraslu dob, već samo u stadij blastociste, koji ima veću stopu uspješnosti (prosječno blizu 50%) (5).
Što je terapijsko kloniranje i je li uspješno korišteno?
Terapeutsko kloniranje uključuje stvaranje kloniranog embrija s jedinom svrhom proizvodnje embrionalnih matičnih stanica s istom DNK kao i stanica donora. Ove se matične stanice mogu koristiti u eksperimentima usmjerenim na razumijevanje bolesti i razvoj novih tretmana za bolesti.
Kako se koristilo terapeutsko kloniranje?
Terapeutsko kloniranje moglo bi omogućiti korištenje vlastitih stanica pojedinca za liječenje ili liječenje bolesti te osobe, bez rizika od unošenja stranih stanica koje bi mogle biti odbačene. Stoga je kloniranje ključno za ostvarivanje potencijala istraživanja matičnih stanica i njegovo premještanje iz laboratorija u liječničku ordinaciju.
Zašto je terapijsko kloniranje pogrešno?
Razumaju, ispravno ili pogrešno, da će ti embriji sigurno biti uništeni i da bi korištenjem stanica moglo proizaći barem nešto dobrog. Ali terapeutsko kloniranje ostaje potpuno neprihvatljivo za takve ljude jer uključuje namjerno stvaranje onoga što smatraju ljudskim bićem kako bi ga uništili.
