Pješčani sat se prvi put pojavio u Europi u osmom stoljeću, a možda ga je izradio Luitprand, redovnik u katedrali u Chartresu, Francuska. Početkom četrnaestog stoljeća pješčano staklo se uobičajeno koristilo u Italiji. Čini se da je bio naširoko korišten u cijeloj zapadnoj Europi od tog vremena do 1500.
Kada je prvi put korišten pješčani sat?
Prvi pješčani sat, ili pješčani sat, navodno je izumio francuski redovnik po imenu Liutprand u 8. stoljeću nove ere.
Za što su korišteni pješčani satovi?
Pješčani sat, rani uređaj za mjerenje vremenskih intervala. Također je poznat kao pješčano staklo ili balvan staklo kada se koristi u kombinaciji s uobičajenim balvanom za utvrđivanje brzine broda. Sastoji se od dvije staklene žarulje u obliku kruške, spojene na svojim vrhovima i između kojih je formiran minutni prolaz.
Što su ljudi koristili prije pješčanih satova?
Podrijetlo pješčanog sata nije jasno. Poznato je da je njegov prethodnik clepsydra, ili vodeni sat, postojao u Babilonu i Egiptu još u 16. stoljeću prije Krista.
Koliko je star pješčani sat?
Pješčani sat je star samo oko sedamsto godina. Naravno, pješčani sat je srodan vodenom satu. Oba ovise o mediju koji istječe kroz rupu. Ali pješčani sat ima svoju tehnološku osobnost.
