Srednjovjekovni samostan bio je zatvorena i ponekad udaljena zajednica monaha na čelu s opatom koji je izbjegavao svjetovna dobra kako bi živio jednostavnim životom u molitvi i pobožnosti. Kršćanski samostani su se prvi put razvili u 4. stoljeću u Egipatu i Siriji, a do 5. stoljeća ideja se proširila na Zapadnu Europu.
Gdje su bili redovnici u srednjem vijeku?
Samostan je bila zgrada, ili građevine, gdje su ljudi živjeli i štovali, posvećujući svoje vrijeme i život Bogu. Ljudi koji su živjeli u samostanu nazivali su se redovnicima. Samostan je bio samostalan, što znači da je sve što je redovnicima bilo potrebno osigurala samostanska zajednica.
Gdje je bio prvi samostan u Engleskoj?
U Engleskoj, prvi samostan osnovao je Augustin u Canterbury 598. godine. Uslijedilo je mnogo više samostana.
Gdje žive samostani?
Manastiri su mjesta gdje žive redovnici. Iako se riječ "samostan" ponekad koristi za mjesto gdje žive časne sestre, redovnice obično žive u samostanu ili samostanu. Riječ opatija (od sirijske/aramejske riječi abba: otac) također se koristi za kršćanski samostan ili samostan.
Jesu li samostani u srednjem vijeku bili čisti?
Većina samostana bila je na periferiji gradova ili na selu, i pridržavali su se strogih pravila o čistoći. Imali su svježu tekuću vodu, 'lavore' (praonice), ispiranje'preuređene' (zahode) spojene na kanalizaciju, čiste ručnike i obvezno kupanje četiri puta godišnje.
